Što je to malo Sjemenište?
    To je ustanova u kojoj borave i odgajaju se mladići, srednjoškolci, koji u sebi nose želju postati svećenici. Kroz Sjemenište oni tu svoju želju, taj Božji poziv koji im je upućen i u njima «zasađen» razvijaju te kroz duhovnu i intelektualnu formaciju, kroz molitve, školu, druženje, igre i zajednički život sazrijevaju na putu prema svećeništvu.
    "Neka se sačuvaju, gdje ih ima, i podupiru mala sjemeništa i druge ustanove te vrste, u kojima neka se naime, radi promicanja zvanja, vodi briga da se daju poseban vjerski odgoj i obrazovanje zajedno s humanističkom i znanstvenom izobrazbom; dapače, gdje dijecezanski biskup prosudi da je korisno, neka se pobrine da se osnuje malo sjemenište ili slična ustanova.
    Mladići koji namjeravaju postati svećenici neka se humanistički i znanstveno odgajaju i obrazuju kao i mladići u njihovu kraju koji se pripravljaju za visoke studije, osim ako u određenim slučajevima okolnosti savjetuju što drugo." / Kan. 234, 1 i 2/
    Malo sjemenište je crkvena ustanova u kojoj se odgajaju mladići za koje se drži da imaju klicu svećeničkog zvanja. / Ratio fundamentalis/

    Mladići u sjemeništu primaju:
    1. Ljudski odgoj / od bon-tona do odgoja za kreposti, odgoj za slobodu, osjećaj odgovornosti, osjećaj za dužnosti, radna navika./
    2. Kršćanski odgoj /odgoj u vjeri: škola molitve, razmatranja, biblijske večeri, časoslov, krunica, klanjanja, pobožnosti Mariji; otajstva vjere, posebno Euharistija, sakrament pomirenja-osobna ispovijed; život u Kristu-ljubav prema Bogu i čovjeku-zapovijedi./
    3. Intelektualni odgoj - područje izobrazbe - školske dužnosti, učenje.
    4. Odgoj u zvanju - vodstvo koje će povjeravati nakane mladića u Malom sjemeništu u odnosu na teološki studij i svećeništvo, odnosno prema laičkom pozivu.

    Povijest
    Već u 13. stoljeću, prema svjedočanstvu zadarskog povjesničara Karla F. Bianchinija, postojala je u Zadru škola za mlade klerike. Međutim, prema smjernicama Tridentskog sabora, prvo je zadarsko sjemenište otvorio 1670. godine na suprotnoj strani katedrale svete Stošije nadbiskup Bernardo Florio, rođeni Mlečanin, ali samo za gradske sinove. Spremalo je svećenik ''latinaše'' za rad u gradskim župama.

    Budući da hrvatski sinovi sa sela nisu imali pristupa u Florijevo sjemenište, osjećao se manjak navjestitelja Radosne Vijesti među pukom Ravnih Kotara, na otocima i u samoj okolici zadarskoj. Toj gorućoj potrebi doskočio je naš hrvatski sin iz Perasta Vicko Zmajević, koji je obnašao dužnost zadarskog nadbiskupa od 1713.-1745., podigavši uz samu katedralu novo sjemenište. To Zmajevićevo hrvatsko Sjemenište- Seminarium Illyricum- nije bilo odmah otvoreno zbog nesigurnosti njegova uzdržavanja i skore smrti njegova utemeljitelja. Svečano ga je otvorio Zmajevićev nasljednik nadbiskup Mate Karaman, Splićanin, 1. svibnja 1748. kao dijecezansko sjemenište ''per clero della campagna'' – da bi odgajalo svećenike koji će svome vjernom narodu prenositi Božju poruku hrvatskim narodnim jezikom preko staroslavenskog glagoljaškog bogoslužja.

    Padom Venecije 1797. godine mletačku vlast u primorskoj Hrvatskoj zamijeni austrijska. Ona glagoljaško Zmajevićevo sjemenište već 1821. pretvori u središnje Bogoslovno sjemenište za područje čitave Dalmacije. Nakon desetogodišnjeg rada hrvatski je jezik u toj ustanovi zamijenjen latinskim. I tako u zgradi Zmajevićeva središta iščeznu hrvatsko Sjemenište, a prevlada latinsko Bogoslovno sjemenište- Seminarium theologicum latinum.

    Budući da tako hrvatski sinovi sa sela ostadoše bez svoga malog sjemeništa i uvjeta za školovanje, osnovaše zadarski nadbiskupi ''Zmajevićevu nakladu'' koja je omogućavala hrvatskoj mladeži pohađanje humanističke škole u gradu. Smještaj u privatnim kućama bio je skup i nezgodan pa nadbiskup J. Novak 1839. otvori malo dijecezansko sjemenište ''Zmajević'' u privatnoj zgradi svetog Dimitrija. Pitomaca je bilo 30-40 i s početka su pohađali vanjsku školu. Nakon dviju seoba- u konvikt svetog Krševana i obližnju osnovnu školu- zavod i školu preuzeše oci isusovci 1865. godine. I kad je već poslije dvije godine (18. kolovoza 1867.) na mjestu nakadašnjega Florijeva sjemeništa Austrija podigla novu zgradu Bogoslovnog sjemeništa nad čijim ulaznim vratima i danas stoji natpis ''Seminarium theologicum'', moglo je dječačko sjemenište zadarske nadbiskupije preseliti u svoju već 120 godina staru Zmajevićevu zgradu.

    Poslije odlaska otaca isusovaca iz Zadra 1893. godine, učenici Sjemeništa počeše pohađati vanjsku gimnaziju. Najprije talijansku, a potom hrvatsku od 1897. kada je u Zadru osnovana Hrvatska gimnazija. Međutim, poslije Prvog svjetskog rata Rapalskim ugovorom 1920. godine naš Zadar je anketiran Italiji, a Hrvatska gimnazija ukinuta. Talijani su do 1943. i dječačko i bogoslovno sjemenište vodili na talijanskome nastavnom jeziku. Tada zbog bombardiranja grada preseliše Sjemenište u Veli Lošinj do 1948. kada je zgrada predana jugoslavenskim vlastima.

    Zanimljivo je da povjesna zgrada Zmajevićeva sjemeništa za teških ratnih bombadiranja Zadra 1943 – 1944. ostala neoštećena. U nju su se bile sklonile benediktinke iz samostana sv. Marije koji je za bombordiranja 1944. bio do temelja razoren. Tu su ostale do obnove svog matičnog samostana 1970. godine. Dakle, dugih 26 godina. Prije nekoliko godina zazezošću nadbiskupa Marijana Oblaka zgrada Zmajevićeva sjemeništa temeljno obnovljena i u njoj je otvoren Svećenički dom ''Zmajević'', a služi dijelom i u pastoralne svrhe.
   
    Zgrada centralnog Bogoslovskog  sjemeništa  bila je u prošlom  ratu dosta oštećena od izravnih pogodaka bombi. Zbog teškoća u nabavci građevinskog materijala radovi se na popravku otegoše do 1949. godine. I dok su oni bili još u toku, generalni vikar Nadbiskupije prof. Mate Garković, otvori 17. siječnja 1949.  u stogodišnjoj zgradi bivšega Bogoslovnog sjemeništa dječačko Nadbiskupsko sjemenište „ Zmajević“ sa klasičnom gimnazijom. Prvim rektorom obnovljenog Sjemeništa bio je svećenik Don Josip Bobić, a prvim direktorom škole o. Vjenceslav dr. Bandera, franjevac zadarske provincije sv. Jeronima.

    Već skoro pedeset godina u Zmajevićevu sjemeništu buja duhovni i intelektualni život. Prve školske godine bio je otvoren samo prvi razred sa 40 učenika. Najviše se učenika našlo u zadarskom sjemeništu   „ Zmajević“ školske godine 1958/59. – 185 učenika. Od toga je bilo više mariborskih (25) negoli zadarskih (24) učenika. U zajednici sjemeništa i njegovu gimnaziju u zadnjih pedesetak godina svoj svećenički pomladak slale su ove biskupije i redovničke zajednice: šibenska, hvarska, mariborska biskupija, salezijanska družba, franjevci zadarske i hercegovačke provincije, franjevci provincije trećoredaca-glagoljaša, a u novije vrijeme sarajevska, banjalučka, riječka, krčka, porečko-pulska i gospićko-senjska biskupija. Samo pojedine učenike slali su neredovito oci benediktinci i trapisti a kroz par godina u Sjemeništu su boravili i grkokatolički kandidati Skopske eparhije.

Godine 1991.,  zbog ratnih zbivanja sjemeništarci su bili prisiljeni napustiti svoje sjemenište i školovanje nastaviti u Pazinu. Zgrada je u ratu pogođena i uništena, poslije je  temeljito obnovljena. Školske godine 1993./94. sjemenište ponovno počinje s radom.